Amina Mujic
Jedno dijete
Jedan od istinskih Allahovih robova, Malik bin Dinar, jednog dana srete neko dijete. Bezgriješno dijete igra se zemljom i malo se smije pa malo zaplače...
Pomisli: Nazvat ću mu selam, medjutim, nefs mu se pobuni i on odustade. Zatim sam sebi reče:
- O, podmukli nefsu, Allahov Poslanik je i odraslima i djeci nazivao selam... Ko si ti pa da u sebi vidiš neku veličinu?
Prišao je djetetu i nazvao mu selam... Dijete podiže svoje tople oči uvis i odgovori:
-Ve alejkesselam ve rahmetullahi ve berekatuh, o, Malik bin Dinare!
Malik se sav zbuni:
-O, dijete, poznaješ me iako me do danas nisi vidjeo?
-U svijetu duša, moja duša se sastala sa tvojom, a i sada te je Živi i Neumirući Allah predstavio meni...
Malik uvidje da je ovo dijete izvanprosječno, pa ga upita :
-Koja je razlika izmedju pameti i nefsa?
Slatko se smiješeći, dijete odgovori :
-O, Malike!... Tvoj nefs je ono što te je odvratilo da mi nazoveš selam, a pamet je ono što je učinilo da mi nazoveš selam...
-Uredu, a koja te je muka natjerala pa se, tako, igraš na ovoj zemlji ?
-Pa, mi smo od nje stvoreni i opet ćemo se njoj vratiti !
-Vidim da, dok se njome igraš, čas plačeš, čas se smiješ...
-Da, radim tako... Kada mi pred oči dodje azab moga Gospodara, ja plačem. A kada se sjetim Njegove milosti, ja se smijem...
-O, čisto dijete! Kakav ti to imaš grijeh pa da plačeš? Ti si nevin...
-Ne govori tako, o Malike!... Svakog dana vidim da, kada moja majka loži vatru, velika krupna drva potpaljuje malima... Zbog toga plačem!
Ovaj odgovr poput puščanog zrna zabi se u Malikovo srce. Počeo je plakati i drhtati…
Nažalost, mi smo u potpunosti utonuli u dunjaluk… Niti u našem oku ima suze, niti u srcu ima drhtaja… Jadni mi!
Jednog dana jedan pobožnjak se opruži u samrtnu postelju. Otvorio je suzne oči i rekao:
-Ne žalim što se odvajam od dunjaluka, tog mjesta svakojake tuge. Jedino sam tužan zbog toga, ako sam iza sebe ostavio jednu prespavanu noć, jedan dan koji nisam postio i jedan dan koji nisam proveo u veličanju Allaha!